Sve što trebam znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću.
Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
A evo što sam ondje naučio:
- Sve podijeli s drugima.
- Igraj pošteno.
- Ne tuci ljude.
- Svaku stvar vrati gdje si je našao.
- Počisti za sobom.
- Ne uzimaj što nije tvoje.
- Kad nekoga povrijediš, ispričaj se.
- Peri ruke prije jela.
- Pusti vodu u zahod.
- Voće i povrće je zdravo.
- Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi – svaki dan od svega po malo.
- Svakog poslijepodneva odspavaj.
- Kad izađeš u svijet, budi oprezan, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svog prijatelja.
- Ne zaboravi da čudo postoji: sjeti se one sjemenke u plastičnoj čašici – korijen je krenuo u dubinu, stapka u visinu, nitko ne zna zašto i kako. Tako je i s nama.
Sve što trebamo znati sadržano je negdje u ovom popisu.
I zlatno pravilo, i ljubav, i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život.
Robert Fulghum:
“Sve što trebam znati naučio sam još u vrtiću”